Cerade se obično koriste u raznim primjenama kako bi pružile zaštitu od vremenskih nepogoda, posebice od štetnih učinaka UV zračenja i vode. Ova svojstva postižu se kombinacijom odabira materijala, proizvodnih procesa i kemijskih tretmana.
Za postizanje UV otpornosti,
UV otporne cerade obično se izrađuju od materijala koji imaju svojstvenu otpornost na UV zračenje, poput polietilena (PE) ili polivinil klorida (PVC). Ovi materijali su prirodno otporniji na degradirajuće učinke sunčeve svjetlosti u usporedbi s drugim materijalima poput platna ili najlona, koji su skloniji UV oštećenjima.
Uz odabir materijala, proizvodni procesi igraju ključnu ulogu u povećanju UV otpornosti cerada. Tijekom proizvodnje cerada, posebni dodaci i stabilizatori mogu se ugraditi u polimernu matricu kako bi blokirali ili apsorbirali UV zračenje. Ovi dodaci djeluju kao barijere i štite materijal od štetnog djelovanja UV zraka. Neki uobičajeni UV stabilizatori koji se koriste u ceradama uključuju svjetlosne stabilizatore s ometenim aminom (HALS) i derivate benzofenona.
Štoviše, koriste se posebne proizvodne tehnike kako bi se osigurala jednolika raspodjela UV stabilizatora unutar materijala cerade. To pomaže u pružanju dosljedne zaštite kroz cijelu ceradu. Proces proizvodnje također uključuje nanošenje različitih slojeva ili premaza na ceradu, čime se dodatno povećava njena otpornost na UV zračenje.
Osim otpornosti na UV zračenje, cerade moraju imati vodonepropusna svojstva kako bi učinkovito zaštitile od prodora vode. Ova sposobnost vodonepropusnosti postiže se kombinacijom svojstava materijala i dodatnih tretmana. PE i PVC, uobičajeni materijali koji se koriste u ceradama, sami po sebi odbijaju vodu do određene mjere, ali su često potrebni dodatni tretmani kako bi se poboljšala njihova vodonepropusnost.
Tijekom procesa proizvodnje, cerade se mogu podvrgnuti različitim obradama kako bi se povećala njihova otpornost na vodu. Jedan uobičajeni tretman uključuje nanošenje vodoodbojnog premaza na površinu cerade. Ovaj premaz djeluje kao barijera, sprječava vodu da prodre u materijal i održava sadržaj ispod suhim.
Drugi ključni aspekt osiguravanja vodootpornih svojstava je odabir prikladnog tkanja ili strukture tkanine. Cerade se obično proizvode pomoću tijesnog tkanja ili laminirane konstrukcije, pri čemu je više slojeva materijala spojeno zajedno. Ove konstrukcije pomažu stvoriti gustu, čvrsto spojenu strukturu koja minimalizira praznine ili otvore kroz koje bi voda mogla curiti.
Nadalje, konstrukcija šavova u ceradama igra ključnu ulogu u održavanju vodootpornog integriteta. Proizvođači koriste različite tehnike, kao što je toplinsko brtvljenje ili šivanje vodootpornim nitima, kako bi osigurali da su šavovi vodonepropusni i otporni na curenje.
Kako bi se dodatno poboljšala vodootporna svojstva cerada, mogu se primijeniti dodatni kemijski tretmani. Na primjer, cerade se mogu tretirati vodootpornim sprejevima ili premazima koji prodiru u materijal i pružaju dodatni sloj vodonepropusnosti. Ovi tretmani mogu pomoći u stvaranju hidrofobne površine, uzrokujući da se kapljice vode skupljaju i otkotrljaju s cerade umjesto da se upijaju.
Postizanje otpornosti na UV zračenje i vodootpornosti u ceradama uključuje pažljiv odabir materijala, učinkovite proizvodne procese i odgovarajuće kemijske tretmane. Upotrebom materijala otpornih na UV zračenje, ugradnjom UV stabilizatora, upotrebom guste strukture tkanine i nanošenjem vodoodbojnih premaza, cerade mogu pružiti pouzdanu zaštitu od štetnih učinaka UV zračenja i vode.